loading
Mikrotuneliranje
»S tehnologijom mikrotuneliranja moguće je izvesti ekstremne duljine i promjere cjevovoda u svim geološkim uvjetima«.

Najnovija i najkompleksnija nadopuna naše ponude tehnologije bez iskopa nesumnjivo je mikrotuneliranje.
Mikrotuneliranje (eng. Microtunneling) je tehnologija čiji nam naziv jasno kazuje da je namijenjena za izradu manjih tunela. Radi se o prvenstveno o gradnji cjevovoda većeg promjera (od 150 do 3 800 mm i više), a također i većih duljina, koje u određenim uvjetima mogu premašiti čak i nekoliko kilometara. Najvažnija razlika između gradnje tunela i mikrotuneliranja jest u tome što se kod potonjeg još uvijek radi o strojevima na daljinsko upravljanje (MTBM – Micro Tunneling Boring Machine) koji služe potiskivanju cijevi u horizontalnom smjeru (eng. Pipe Jacking).

Primjer iskopa za izvedbu mikrotuneliranja, u cijelosti izrađene od pojačanog armiranog betona da bi se osigurala otpornost na predviđene potisne sile:

Tehnologija bušenja i materijali

Tehnologija se bazira na daljinski upravljanom postupku bušenja s MTBM opremom. Cjeloviti proces radova nadzire operater stroja iz mobilne kabine locirane na samom iskopu. Kompjutorska konzola i precizna nadzorna oprema omogućava mu stalni dotok povratnih informacija o lokaciji i orijentaciji (inklinaciji) alata za bušenje, kao i o radu hidrauličnih sklopova. Na taj način operater može precizno upravljati i nadzirati sve faze bušenja MTBM opremom direktno iz kontrolne kabine.

Instalirana programska oprema između ostaloga omogućava neprestano primanje i bilježenje (log file) svih važnih parametara. To je omogućeno tijekom radova, kao i naknadno analiziranje.

Tijekom radova osigurana je maksimalna sigurnost operatera koji nije u izravnom kontaktu s MTBM strojem.

U većini slučajeva kod mikrotuneliranja cijev namijenjena ugradnji umeće se u samu rupu te se pomoću MTBM stroja potiskuje u bušotinu. To je takozvani »Pipe jacking« sistem koji se temelji na korištenju posebnih potisnih cijevi (eng. Pipe jacking pipes). To su cijevi različitih proizvođača kod kojih je zagarantirana otpornost na predviđene potisne sile stroja, a osim toga omogućavaju i međusobno spajanje bez ispupčenja na spojenim dijelovima. Preporučljiva je upotreba potisnih cijevi od poliestera i armiranog betona, kao i keramičkih potisnih cijevi, osobito pogodnih za kanalizacije.

 

Osim sustava »Pipe jacking« s ugradnjom potisnih cijevi, također je moguća i ugradnja zavarenih metalnih cijevi različitih promjera, kao i zaštitnih i transportnih metalnih cijevi te posebno predizoliranih metalnih cijevi za plinovode, što je vidljivo iz slike u nastavku (Izgradnja transportnoga plinovoda  Ø 810 mm u mjestu Zrkovci kraj Maribora, prosinac 2010.)

Promjer cijevi i duljina dionice, kao i geološke karakteristike, uvjetuju izbor odgovarajućeg MTBM stroja, odnosno seta opreme za bušenje, a k tome i odgovarajućeg postupka izrade tunela, o čemu slijedi u nastavku.

S povećanjem duljine tunela povećava se i trenje oko cijevi koja se ugrađuje. Obično se koriste dva osnovna postupka kojima se smanjuju to trenje.

U prvom postupku radi se o takozvanom bušenju većem od predviđenog promjera. To znači da se bušenje rupe izvodi s nešto većim promjerom od vanjskog promjera cijevi koja se umeće. Time smo dobili međuprostor, odnosno prazninu, koja sprječava prekomjerno trenje. To se postiže korištenjem posebnih glava za rezanje pomoću kojih se u stabilnim materijalima može postići takav učinak.

Drugi je postupak pogodniji prvenstveno za nevezana tla s manjim sadržajem veznih komponenata, npr. šljunkovita tla, pijesak itd. Radi se o korištenju ekološki prihvatljivog mulja za bušenje koji je obično mješavina bentonita i vode. On se ubrizgava u bušotinu. Osim samog podmazivanja i tlak ubrizgavanja je taj koji pomaže da se bušotina stabilizira te sprječava njezino urušavanje.

Načini koje smo spomenuli naravno samo smanjuju trenje, ali ga ne mogu ukloniti, pa je za potiskivanje cijevi nerijetko potrebna sila i od 100 tona. Ona se osim na cijevi prenosi i na cijelu bušotinu te je stoga kvaliteta njezine izrade ključna za izvedbu tunela.

Za izvođenje duljih dionica, prvenstveno zbog prevelikog trenja, potrebna je izgradnja međupostaja za potiskivanje koje će doprinijeti jednostavnijem i uspješnijem potiskivanju cijevi na cijeloj dionici.

 

Prednosti i nedostaci

Mikrotuneliranje je moguće izvoditi u svim vrstama tla, od sipkih, nevezanih pijesaka, preko gline i kompaktnih tala, do najtežih stijena. Tehnologija je, dakle, pogodna i u slučajevima kada je izvođenje radova s drugim tehnologijama onemogućeno ili uopće nije izvedivo.

Nedostaci sistema odnose se prvenstveno na visoke fiksne troškove koji MTBM tehnologiju čine ekonomski nepovoljnom, prvenstveno u slučajevima kraćih dionica i manjih promjera cjevovoda. Riječ je o relativno visokim cijenama pripremnih radova i izvedbi bušotine.

[Gallery not found]